radovi-frame-copy

 

Privid zapadnog pogleda

Radi njihove izrazite višeslojnosti, fotografije Bojana Radoviča iz ciklusa Mirage, moguće je interpretirati iz različitih rakursa. Čini se da je za njegov rad naročito značajno da istovremeno “govori” na više diskurzivnih razina. Tako kao i kod nekih ranijih projekata (na pr. „Re-Format 2007; O fotografiji,2008.) secira ontologiju medija s pitanjem: što je fotogr., i s tim u vezi istražuje odnos između fotografije i realnosti te ujedno kritički tretira reprezentac. strategije fotograf. i njezin status u suvremenom medijski ustojenom svijetu.

Ciklus se sastoji od više manjih, zatvorenih cjelina. Prva skupina na formalnoj razini tematizira vrstu pejsaža i preko motiva japanskih Alpa, koje se izdižu iznad obzora japanskog mora, na semantičkoj pak razini, kroz prirodnu pojavu mirage-a problematizira fenomenologiju spoznaje i odnos između fotografije i realnosti. Mirage, koji predstavlja osobitost i turist. atrakciju japanskog obalnog grada Himi, označuje optičku prijevaru, koja zbog loma svjetla zavodi ljudsko oko da ne razlikuje obrise planinskih vrhova od oblaka. S motivom privida Radovič evocira širu problematiku fotografije kao medija koji vjerno preslikava realnost. Za fotografiju naime tradicionalno vrijedi da realnost – u suprotnosti s drugim vrstama reprezentacije koje ju filtriraju kroz konvencije i razne stilizacije – uokviruje bez da ju mijenja. Fotografija tako funkcionira kao prozor u fragment stvarnosti, Radovič je pak interpretira kao prostor koji je dvosmislen i uvijek podvrgnut istraižvanju. S motivom planinskih vrhova odnosno fotografiranjem fotografija s reklamnih i informativih panoa u raznim prostornim ambijentima (koji turistima omogućuju da planinsku panoramu razgledaju i onda kad to zbog vremenskih uvjeta u prirodi nije moguće te svraćaju ujedno pozornost na vizualnu dominantu regije) uvodi pak problematiku slike u slici i odnosa original/kopija u fotografiji.

Motiv obzora, grafički element linije koja kao međa dijeli kopno, more i nebo, Radovič koristi na četiri triptiha koji ispoljavaju oblikovno i sadržajno nijansirane načine reprezentacije pejsaža, kroz koje promatrača uvodi u dihotomiju poetično/deskriptivno; na drugom pak nivou, kroz deseminaciju traga optički nesvjesnog, u promatračev vidoktug priziva razliku priroda/kultura.

Tematike portreta R. se prihvaća s pozicije sadržajnih suprotnosti tradicija/suvremenost i iznutra/izvana. U tom ciklusu dominantan je niz portreta 48 djevojaka, sudionica na festivalu Marumage. Svake godine u travnju djevojke oblače tradicionalnu odijeću gejša i kosu češljaju u marumage frizuru, koju su nekoć mogle nositi samo udate žene. Gejšama je bilo dopušteno nositi je samo na taj dan, kad su u hramu molile za sretnu udaju. Autorovo korištenje metode serijalnosti u prikazivanju niza potretiranih djevojaka i spektakularnost likovnog jezika poparta, upućuju na komercijalizaciju lokalne kulturne baštine. Na drugoj su strani portreti domaćih ljudi, autorovih suradnika za vrijeme njegova boravka u Himiju, s kojima se sprijateljio. Autentičnost njihovih portreta tvori kontrast trivijalizaciji serije marumage djevojaka. Dvojnošću pristupa u realizaciji i prezentaciji obiju vrsta portreta, R.adovič i na formalnoj razini tematizira spomenutu dvojnost.

U svojoj umjetničkoj praksi Bojan Radovič se zalaže za kritičku dekonstrukciju tradicije, za njihovu kritiku, a ne za povratak izvorima. Kroz fotografski medij on više preispituje nego što iskorištava kulturne kodove, istražujući istovremeno probleme društvene realnosti.

Iztok Hotko (Ulomci iz studije: Privid zapadnog pogleda)

Dodaj mjesecu dršku

I dobio si

Dražesnu lepezu.

Jamazaki Sokan (1458-1546)

 

Bojan Radovič (1960, Novo Mesto) profesionalni fotograf. Osnivač „Foto galerije Novo Mesto“ 1984. Godine 1997 osnova firmu „Luminus Ltd“, a 2005. osniva Kuću fotografije u Novom Mestu. 2008. boravi u New Yorku, a 2012. u Japanu u okviru projekta „Europske oči u Japanu“.