ROBERT GOJEVIĆ | Duhovi vremena

Prema je svoju klasičnu slikarsku pred-povijest zamijenio medijem fotografije, serijal „Duhovi vremena“ Roberta Gojevića, jasno govori o njegovoj neraskidivoj vezi s predhodno stečenim medijskim i duhovnim iskustvom „likovnog“. Riječ je o visokoj  i rafiniranoj vizualnoj kulturi i promišljenim pokušajem da se memorija i sadašnjost objedine u ljepoti optičkog trenutka. 
Nije ovdje  riječ o kolažnoj montaži, odnosno unošenju elemenata s drugih fotografija, već isključivo o planiranoj i kontroliranoj  digitalnoj kozmetici kako bi se dobio konačni traženi rezultat. Ne radi se o jakim i agresivnim obradama kako bi se stvorio neki nadnaravan svijet, već o obradi fotografije kako bi ona opet izgledala kao fotografija u početku. Digitalnim fotografijama on nadodaje teksture i izmijenjene boje, kako bi u konačnici što više podsjećala na procesualne tehnike i opći izgled fotografskih slika kakvih se još uvijek sjećamo.

Fotografije Roberta Gojevića većinom prikazuju staru arhitekturu kako bi se i prvim dojmom taj efekt starine naglasio, a dugom ekspozicijom ljude se svelo na mrlje u pokretu, eterične i fluidne duhove kojima se ne prepoznaje ni lik ni odjeća, čime je uspješno uravnotežena statika i dinamika slike. Obradom fotografija Gojević je uspio usmjeriti pažnju promatrača u određeni dio fotografije, a imitacijom nesavršenosti starih fotografskih aparata, odnosno vinjetiranjem i mutnim dijelovima zamaskirati eventualne moderne elemente koji bi mogli narušiti sveopći dojam spiritualnog fluida. Promatranjem  njegovih fotografija postaje potpuno jasno kako je autor impresioniran starim fotografijama, a istovremeno je za ispunjenje svoje kreativnosti spremno iskoristio sve prednosti  novih tehnologija.

Želimir Koščevi