JDe2vN6M

Karpo Godina izniman je,svojevrstan i svestrani slovenski filmaš. U slovenski film unio je sasvim svježu tematsku ikonografiju o isprepletenosti odnosa između umjetnosti i egzistencijalnih premisa suvremenog doba, sa sasvim osobnim i snažnim vizualnom stilom iz kojeg zrači blaga  ironija. Gratinirani mozak Pupileje Ferkeverk (1970)  eksperimentalni je film, bizarna audio-vizualna meditacija o pojavnosti slovenske kazališne avangarde sedamdesetih godina19.st. Film se otvara s djevojkom koja se njiše iznad vode u različite sate dana i noći, u različito vrijeme. Zatim se u vodi pojavljuju goli muški protagonisti koji mimikom ukazuju na razna životna i politička stanja u apstraktnom zbivanju, što se razrješava  u izbavljenjem u LDS omamljenosti.  Subverzivan film o stanju duha na obje strane vode ili zidova u sedamdesetima.

Zdravi ljudi za razonodu (1971)  dokumentarni je kolaž o višenacionalnoj Vojvodini i njenim ljudima, snimljenim u najrazličitijim životnim situacijama i ambijentima, o šarolikom multi-etničkom i multi-kulturnom prostoru  koji je uhvaćen u prividnoj vizualnoj statičnosti, iza koje se skriva živahno socijalno i antropološko bogatstvo tog istog društvenog prostora. Posebnim namještanjem kamere Godina uspijeva predočiti fini ironični odmak od skretanja pozornosti  na političku realnost i tako stvoriti neponovljivu vizualnu poemu o suživotu različitih vojvođanskih kultura. Godina se proslavio kao osjećajan i samosvojan promatrač ljudskog ponašanja, negdje na granici između dokumentarnih i igranih, na posve osobit način naglašenih filmskih struktura, u kojima se stapaju pojedinačna životna raspoloženja i njihovi opisi. Tako nastaju lagano stilizirane slike iz kojih jako strše neobični vizualni efekti izvanredne uvjerljivosti koji podsjećaju  na Augusta Sandera.

Taj autorski stav krasi također njegov slijedeći dokumentarni film kojeg je snimio u vrijeme  služenja vojnog roka u JNA, O ljubavnim vještinama ili film u 14.441 sličicu. Film o vojnim manevrima na osamljenoj goleti aludira statičnim portretnim snimkama radnica u obližnjem zaoseoku koje govore o tome da nikad ne susreću niti jednog vojnika,  sa sličnim snimkama mladih vojnika koji se žale na istu stvar. Iz toga gotovo „fotografskog filmskog“ eseja izbija duboka ironija jednog vremena i nesposobnosti „ljubavne umješnosti“. Godina se nakon tih filmova, u raspektabilnim autorskim intervalima bavio režiranjem cijelovečernjih filmova i preko njih stekao priznanje kao jedan od najpotpunijih i osjećajnih direktora fotografije, kao izvanredan „svjetlopisac“ i fotograf s dušom.

Jože Dolmark

(odlomak iz pregovora kataloga izložbe u Cankarjevom Domu u Ljubljani „Zarota molka-film in fotografija“, studeni 2010.)

Karpo Godina (Skopje, 1943.) studirao filmsku režiju na Akademiji za gledališće radio film in televizijo (AGRFT), gdje je kasnije bio i profesor.Kao direktor fotografije snimio je dvadeset i jedan cjelovečernji film. Njegovom prvencu „Splav Meduze“ slijedili su „Crveni Boogie“ i „Umjetni raj“. Svi ti filmovi predstavljeni su na brojnim svjetskim filmskim festivalima. Karpo Godina živi i radi u Ljubljani.

Izložba Karpa Godine je dio izložbenog projekta „Zarota molka“ koji je izvorno bio predstavljen u Cankarjevom Domu u Ljubljani 10.-25 studeni 2010. u produkciji revije Fotografija uz sudjelovanju sa Slovenskom Kinotekom i festivalom Liffe. Kustosi izložbe bili su Jan Babnik, Jurij Meden i Peter Rauch.