Zeljko-krcadinac2velika

ZAGREBAČKO KUPALIŠTE NA SAVI
Isti motiv u rasponu od četrdeset godina

Ranih 90-tih godina sam kao mladi fotograf i student snimanja hodao Zagrebom u potrazi za zanimljivim prizorima. Na Savi su se tada još nalazili ostaci baraka zagrebačkog kupališta „Babinjak“. Bili su vidljivi tragovi urušavanja, a dio je izgorio u požaru. Tamo sam naišao na ove drage ljude, koji su mi na sreću dopustili fotografirati njihove intimne trenutke opuštanja.

Miran Krčadinac Flock

Ovdje izloženi moji striktno dokumentarni snimci služe samo kao topografska dopuna intimističkim fotografijama moga sina Mirana. Nastali su punih 40 godina ranije (oko 1955.), u doba kada je zagrebačko kupalište na Savi „Babinjak“ (djelomično izgorjelo 1993., srušeno 1996.) bilo još u punom pogonu. Za razliku od danas, ljudi su se tada još rado „slikali“. Fotografa je bilo malo, a ja sam bio jedan od rijetkih, koji je upotrebljavao kolor film. Ti kolor dijapozitivi su s vremenom dosta izbledjeli, ali zahvaljujući Photoshopu to se moglo znatno popraviti. Anomalija, da su stari snimci u boji, a novi crno bijeli, samo je prividna, jer danas je crno-bijela fotografija opet o modi. Na mojim slikama vidljivo je nešto za razliku od današnjice – debelih ljudi gotovo i nema. Usred većine mršavih „žgoljavaca“ na slikama se ističe jedan prirodni bilder, veslač-spasilac s nadimkom „Tarzan“, naravno tada jako popularan kod ženskog roda.

Željko Krčadinac (Flock)

S ne malom nostalgijom prisjećamo se davnih dana, a prizori nimalo izbjedjeli lete memorijom poput nekog arhivskog filma. Priviđaju nam se ljetni otvoreni tramvaji, zahuktali „Samoborček“, radnička Trešnjevka, rane tvorničke sirene s Peščenice, tramvaj na Mirogoj, špica i žurnali na Jelcu, sanjkanje na Maksimirskim padinama …. i još mnogo toga što je ostalo na apšicalnim dijapozitivima i fotografijama s nazubljenim rubom. Mnogo se toga danas reciklira u osobnim pričama u novim obiteljskim pričama, kao da se prošlost nikako odlijepi od današnje digitalne sfere. Željko i Miran Krčadinac uhvatili su trenutak prošlosti i vrijeme koje je na svoj način bilo bezbrižno, bez globalnih trauma i opsesivnih informacija. Oni su majstori dokumentarne tehnike „uhvati vrijeme“, i to su vrijeme pretočili u fotografsku sliku, ne za uspomenu, već za živo sjećanje generaciji koja nadolazi.

Želimir Koščević

Miran Krčadinac (1975.) diplomirao na Akademiji Dramskih umjetnosti, televizijski snimatelj i dokumentarist. Za dokumentarni film „City Folk“ (HTV, 2004.) dobio je priznanje Prix Circom, međunarodnu nagradu europskih televizija.

Član je Hrvatskog društva filmskih snimatelja. Živi i radi u Zagrebu.
miran.krcadinac@vip.hr

Željko Krčadinac (1935.), po struci profesor geografije, bio je zaposlen u avionskim kompanijama. Cijelog života bavio se fotografiranjem, kako amaterski tako i kao dopunskim zanimanjem. Kao član Fotokluba Zagreb i izlagač na brojnim foto-salonima u svijetu dobitnik je odličja EFIAP i nagrade „Tošo Dabac“ za 2014.godinu. Posjeduje bogat arhiv geografsko-turističkih fotografija iz Hrvatske i svijeta. Fotografije je objavljivao u mnogim monografijama, udžbenicima, magazinima, prospektima i kalendarima.

Po pristupu ostao je vjeran tradicionalnoj reportažno-dokumentarističkoj fotografiji.
zeljko.krcadinac@zg.t-com.hr