IVICA KIŠ | Gledati i vidjeti – Paris 2007

Autor:
Ivica Kiš
Naziv i sastav izložbe:
"©ame®@ obs©u®@ 500 portreta"
(koju je autor Ivica Kiš posvetio 500-toj obljetnici "otkrića" kamere obskure)
500 kolor originalnih fotografija
15 x 5000 cm
http://fotozine.org/index.php?stranica=galeria&uid=436&aid=96
Produkcija i distribucija:
Foto galerija Lang Samobor
Ambalaža:
Kartonska ambalaža
Težina: 5 kg.

Potreban prostor:
Najmanje 70 dužinskih metara kontinuiranog prostora

Vrijednost:
10.000,oo kuna

Osiguranje i naknada štete:
Polica osiguranja na gornju vrijednost

Tiskani materijal:
Tekstovi: Ž.Koščević, V.Gudac, I.Kiš

Manipulacija i postav:
Vrlo jednostavno, obvezna upotreba pamučnih rukavica

Izložba je raspoloživa:
Tijekom 2010

Produkciona naknada:
6.000,oo kuna plativo u dva navrata

Opći uvjeti:
Produkciona naknada od 4.000 kuna treba biti uplaćena na račun Udruge FOTUM-SAMOBOR 15 dana prije otvorenja izložbe.
Producent isporučuje posudiocu kompletno opremljenu izložbu. Trošak transporta u oba pravca snosi posu­dilac.
Osiguranje izložbe u transportu i mirovanju (vrata do vrata) na svotu od 20.000 kuna prema dogovoru s autorom i Foto Galerijom Lang.
Ukoliko posudilac ne želi tiskati katalog po vlastitim standardima i u vlastitom grafičkom oblikovanju, producent osigurava posudiocu standardni katalog i pri tom zaračunava samo tiskarske troškove standardnog kataloga. U slučaju tiskanja kataloga prema vlastitim standardima, posudilac se obavezuje navesti Foto Galeriju Lang kao producenta izložbe i Logo Foto Galerije Lang, kao i logo medijskih sponzora i pokrovitelja.
Način plaćanja naknade i ostalih obveza reguliraju se Ugovorom, ili se prihvaćanjem ovih Općih uvjeta isti smatraju ugovornom obvezom.
Ukoliko je potrebno, putne troškove autora i/ili producenta, hotelske troškove i dnevnice snosi posudilac.

U početku bijaše jasno da je u portretiranju fotografija nadmašila slikarstvo. Kasnije, kad se fotografija u cijelosti odvojila od natruha likovne estetike, mogla je slobodno očijukati sa slikarstvom. Pokazalo se da taj kratkotrajni flert nije bio baš produktivan jer se nije točno moglo odrediti da li je ono što nam je nalik slikarska imitacija fotografske vještine ili fotografija slikarske manire.

Kako je od tih dilema prošlo dosta vremena, danas više nitko razuman ne uzima ozbiljno te povijesne nakupine. Portret međutim nije nestao kao tema. Naprotiv, u analognoj i digitalnoj verziji ima ih više nego ikada. Što se može; ljudi se vole slikati. Može se dakako mnogo raspravljati o onome što je R. Barthes nazvao "punctum" kad je pisao knjigu o svojoj mami, ali teško da bi se tamo mogao naći odgovor na pet stotina pitanja što ih postavlja pet stotina potreta Ivice Kiša. Jer to je pet stotina živih Bogu hvala ljudi, a njih se pod jednu kapu ne da svesti. Pogotovo ne pod semiološku.

Kako se onda mogu vidjeti izloženi portreti, njih pet stotina. Kao medij? Sumnjam. Kao poruka? Sumnjam. Kao medijporuka? Možda ovo posljednje, kao odgovor svim onim dilemana je li prvo bila kokoš ili jaje. Ali prije svega u njima treba vidjeti izvornu fotografsku ekstazu ne samo viđenim, već i onim što se na slici ne vidi, ne čuje, što se oko nje dira i njuši. Ovaj fotograf doslovno ne bira sredstva, pogotovo ne fotografske aparate, da uhvati trenutak i lice u tom času. Ima u svemu tome nešto halucinatornog, ne toliko u količini, koliko u pojedinačnom čije je lice ušlo kroz rupicu priručne tamne kutije, učeno zvane camera obscura, i svijetlom svog lika ostavilo trag na emulziji filma. I tako pet stotina puta.

Davni zagrebački fotograf Franjo Pommer svojedobno je, 1856. godine snimio petnaest uglednih Hrvata. Ivica Kiš ih je u Hrvatskoj danas uhvatio njih pet stotina. Nisu svi još uglednici, ali ako već nisu, postati će to uskoro. Kao nekoć Pommer, Kiš ih je ovjekovječio, i ako Bog i ponešto razuma dade Zagrebu uskoro Muzej Fotografije, njihovi indeksirani i identificirani likovi ostat će poglavlju hrvatske fotografije s kraja 20. i početka 21. st. nesumnjivo zabilježena kao dobro učinjena epizoda.

Suprotno svim digitalnim tendencijama i sjajnim optičkim performancama današnjih kamera, Ivica Kiš nekako ima najviše povjerenja u ručni rad. Premda naizgled anakrono, njegova "tehnika" se pokazala medijski sjajnom, a porukom dovoljno nejasnom da kao umjetnička cjelina bude savršeno jasna.

Želimir Koščević ©


SVI IZLOŽENI PORTRETI SNIMLJENI SU DVIJEMA KAMERAMA OPSKURAMA (projekt i konstrukcija autora):©ame®@ obs©u®@ mi©®@, konstruirana 23.10.2000
i ©ame®@ obs©u®@ mi©®@ (MINIMA), konstruirana 22.11.2000.

ZA SNIMANJA PORTRETA KORIŠTEN JE NEGATIV COLOR FILM U KOMPAKT KAZETAMA C-110

ZA UBRZANJE SNIMANJA (PRI SNIMANJU PORTRETA) KAO DODATNI IZVOR SVJETLA KORIŠTENE SU ELEKTRONSKE BLJESKALICE IZ FOTOAPARATA ZA JEDNOKRATNU UPORABU.

Ivica Kiš (Zagreb, 1948.) studirao  arhitekturu na zagrebačkom Sveučilištu. Diplomirao 1974. u klasi prof. Božidara Rašice. U pedagoškom radu od 1988. godine, djelovao na odjelima dizajna unutarnje arhitekture, dizajna metala, kiparskog, aranžersko-dekoratersko-scenografskog i fotografskog dizajna Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Bio je  glazbeni suradnik u dramskom programu radio Zagreba. .Od 1988. godine radi kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.

 

© Foto galerija Lang 2011 Sva prava pridržana



medijski pokrovitelj: BLUR magazine