BORIS BERC

U svojim samotnim lutanjima gorama i šumama Hrvatske, Boris Berc nije u potrazi za pejsažima kojima je ispunjen «National Geographic». On je hodočasnik koji tihu radost svojih ekstatičnih susreta s ikebanom kakvu jedino čista priroda može stvoriti, pokušava umnožiti i posredstvom slika progovoriti o tom jedinstvenom samotničkim iskustvu. Njegove slike nisu ekološka propaganda, već tiha misao o univerzumu koji postoji pored nas gotovo na dohvat ruke. Gotovo istočnjački mudro, Boris Berc gradi svoj vizualni haiku, čiji nas stihovi uvijek podsjećaju da svijet u kojem smo se tako bezočno razmnožili i tako ga grubo prilagodili svom luksuzu, nije samo za nas, ljude, već i za šumu, cvijet i crva.

ŽARKO VIJATOVIĆ | Paris

Žarko Vijatović rođen je 1952. godine u Washingtonu D.C..Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Parizu gdje je njegov fotografski rad predstavljen u galeriji Photo4.

LJUDEVIT GRIESBACH | Sveta zemlja, 1937.*

Trgovac foto-materijalom i fotoamater. Zlatarsko rezbarski zanat izučio u Pforzheimu, Njemačka. Tijekom I. svjetskog rata (1914-1918) raspoređen je u svojstvu fotoizvjestitelja na srpsko bojište u sektoru Čačak-Užice-Vordište. Godine 1919. seli se s obitelji u Zagreb, a 1927. otvara prodavaonicu fotografskog pribora u Jurišićevoj 1. Bio je i član osnivačkog odbora ponovno oživjelog Fotokluba Zagreb. Godine 1928. objavljuje ilustrirani cjenik foto-potrepština s kratkom uputom o fotografiji s hrvatskim terminima, te time zamjenjuje dotadašnju njemačku terminologiju.

KREŠIMIR ZADRAVEC | „The Strangers“

Krešimir Zadravec (Zagreb, 1974.) započeo se baviti fotografijom 2004. godine. Ako se ne uzme u obzir pohađanje foto tečaja, praktično je samouk. Već dvije godine kasnije dobiva prvu nagradu na Unicredit Group natječaju “The Power of Difference”.
Početkom 2007. godine u suradnji sa Izidorom Tačkovićem i Šašom Grgurinovićem pokreće projekt “REBEL Studio Inc.”. Sredinom iste godine zadovoljan rezultatima i suradnjom zajedno odlučuju kako će projekt prerasti u zajednički kreativni studio fotografije.
Surađivao je sa Zagrebačkom bankom, Spektar produkcijom, EXE produkcijom, reklamnom agencijom “Sattchi & Saatchi” u različitim kampanjama (jumbo plakati, tv i novinske reklame).

VLADIMIR TKALČIĆ | Kaptolska riznica

Na otvoreno pitanje tehnike i tehnologije stvaranja fotografskih slika u posljednih stotinu i sedamdeset godina, izložbom fotografija predmeta iz Kaptolske riznice u Zagrebu, Foto Galerija Lang, ne želi ponuditi odgovor, ali želi ukazati na mogućnost otvorene rasprave o mediju. Fotografije tih svetih predmeta, uradio je tijekom 1912. i 1913. godine  prof. Vladimir Tkalčić. Digitalni tisak iz originalnih staklenih negativa urađen je u Studiju ART-JUS 2010. godine.

MARIO HLAČA | Svjetlopis zvuka 2007.

Mario Hlača prihvatio je izazov „rada u nastajanju“. Serija njegovih fotografija istodobno je kronika Samoborske glazbene Jeseni, osebujni dnevnički zapis i vizualizacija svih događanja i – na kraju – donosi nam autonomnu poetiku fotografske slike. Zahvaljujući znanju i senzibilitetu kakovo posjeduje Mario Hlača, ostaje jesenska glazbena svečanost pretočena u trajne slike i uvjereni smo da će se iz prikrajka slike, negdje iz njenih dubljih slojeva, čuti i minuli zvuk virtuoza.

MILAN PAVIĆ | Amerika, 1964.

Američke fotografije Milana Pavića bilježe tu zemlju u vremenu kad je «beat» generacija već pomalo bila na zalasku, a javljala se nova pop-kultura. Kao čovjek osjetljiva senzibilita i sjajne vizualne kulture, Pavić je svojom «life» fotografijom zabilježio upečatljive fragmente života, urbane okoline i pejsaža, te tad još nevine zemlje i posebnim romantičnim pečatom. Birajući motive svojih slika, Pavić nije upao u zamku turističke banalnosti. Naprotiv, znao je odabrati ne samo temu i motiv, već i rječite detalje.

CLAYTON CAMPBELL | Santa Monica, Kalifornija

Za Clayton Campbella se kaže, kako je to umjetnik koji svakom svojom izložbom iznenađuje publiku. Nepredvidljiv, Clayton Campbell na svoj kreativni način komentira svakodnevnicu, a svoja zapažanja prenosi u medij uz čiju pomoć, čak i banalnosti svakodnevnice dobivaju poetičnu formu. 

IVICA KIŠ | Gledati i vidjeti – Paris 2007

Suprotno svim digitalnim tendencijama i sjajnim optičkim performancama današnjih kamera, Ivica Kiš nekako ima najviše povjerenja u ručni rad. Premda naizgled anakrono, njegova "tehnika" se pokazala medijski sjajnom, a porukom dovoljno nejasnom da kao umjetnička cjelina bude savršeno jasna.

ŽELJKO KOPROLČEC | Galantni fotografski vjenčić, 2006

Željko Koprolčec (Zagreb), na početku profesionalne karijere  surađuje s izdavačkom kućom „Vjesnik“. Sredinom sedamdesetih godina  priklanja se modnoj fotografiji, a prati također i život estradnih zvijezda. Suradnik je  poznatih firmi i reklamnih agencija, te revija  kao što su „Svijet“, „Vogue“, „Graphis“. Dobitnik je više nacionalnih i međunarodnih priznanja. 

ROBERT GOJEVIĆ | Duhovi vremena

Fotografije Roberta Gojevića većinom prikazuju staru arhitekturu kako bi se i prvim dojmom taj efekt starine naglasio, a dugom ekspozicijom ljude se svelo na mrlje u pokretu, eterične i fluidne duhove kojima se ne prepoznaje ni lik ni odjeća, čime je uspješno uravnotežena statika i dinamika slike. Obradom fotografija Gojević je uspio usmjeriti pažnju promatrača u određeni dio fotografije, a imitacijom nesavršenosti starih fotografskih aparata, odnosno vinjetiranjem i mutnim dijelovima zamaskirati eventualne moderne elemente koji bi mogli narušiti sveopći dojam spiritualnog fluida.

ROBERT ŠIPEK | Slike od zore do sumraka

Premda su motivi Roberta Šipeka raznoliki, jasno se razabire kako autor u detalju vidi cjelinu, a u panoramskoj cjelini prepoznaje detalj vrijedan pažnje da ga se pretvori u sliku. Čak i tada kada se na njegovim fotografijama  može uočiti određena anegdotalnost, odnosno narativni dodatak, odmjereni odnos između priče i pikturalne cjeline čini sliku vizualno atraktivnijom.  Na njegovim se fotografijama prepliće govor slike i nijemi jezik poruke. Ta poruka, koja je istodobno i vizualna i tekstualna, govori ne samo o ljepoti odabrana trenutka, već i o znalačkom  odabiru motiva.