naslovna

Moje fotografske serije su poput ogledala mog vlastitog života. Kad se vidim, vidim sve druge žene poput mene, moju sestru, moje prijateljice i sve žene u mojoj zemlji.

Shadi Ghadirian.

Serija „Qajar“ od trideset i tri studijske portretne fotografije koju je iranska fotografkinja Shadi Ghadirian uradila u vremenu između 1998. i 2001. godine, predstavlja njen dijalog u mediju fotografije sa vlastitom tradicijom i modernim vremenima. Jednostavnom jukstapozicijom jasno čitljivih ikonografskih elemenata, dijelom vezanih uz povijest iranske Qajar dinastije (1794.-1925.) a drugim dijelom porijeklom iz današnje globalne civilizacije, Shadi Ghadirian spaja fotografskim slikama prošlost i sadašnjost u šarmantnu i jedinstvenu priču o osobnoj poziciji u društvu jednako, kao i ona sama, prožetom konfrontacijama starog i novog, na svoj način zaglavljeno između mini-suknje i čadora, Pepsi-cole i tradicionalnog napitka „doogh-a“ (jogurt+metvica), između lokalne ortodoksije i globalnih izazova.

Serijom „Qajar“1 koja je nastala netom po njenom diplomiranju, Ghadirian rekonstruira raskošnu atmosferu teheranskih fotografskih ateljea s početka 20. st., a svoje modele bira između obitelji (u seriji pozira njena sestra i kćer Leila) i kruga prijatelja. Modeli su odjeveni u tradicionalne kostime iz tog vremena. Vjernost rekonstrukcije poremećena je ikonografskim anomalijama; svim portretima dodani su tipični predmeti iz suvremenog života, i upravo na tom i takvom kontrastu, Ghadirian gradi poetiku svojih slika. Mnogi od tih predmeta bili u vrijeme nastanka serije „Qajar“ u Iranu zabranjeni. Fotografije iz ove serije govore o specifičnoj poziciji žene u tadašnjem iranskom društvu; o ženi za koju – kako kaže sama Ghadirian – nitko nije siguran kojem prostoru i vremenu pripada. Kontrasti u ovoj seriji nisu parodija, već ozbiljni diskurs u mediju fotografije o socijalnim i kulturnim prilikama modernog islamskog društva. Na svoj način Shadi Ghadirian dijeli sličnu poziciju unutar iranske suvremene umjetnosti sa Shirin Neshat. Obje su umjetnice u živom, kreativnom dijalogu s tradicijom, nalazeći u njoj ne samo osnovu individualne poetike, nego poticaj razumijevanju osobne i kolektivne egzistencije untar modernog društva u Iranu.

Želimir Koščević

Shadi Ghadirian (Teheran, 1974.). Studirala fotografiju na Azad sveučilištu u Teheranu, a nakon diplomiranja započinje karijeru profesionalnog fotografa. Njene fotografije izlagane su u mnogim muzejima i galerijama u Europi i SAD, a djela joj se nalaze u brojnim svjetskim kolekcijama (Centre Pompidou, Paris; Kolekcija Rose Issa, London; Victoria & Albert Museum, London; Ludwig Muzej, Beč; Los Angeles County Museum, i td.). Izlaže redovno od 2007. godine

1 Fotografija iz tog razdoblja bila je ujedno i tema njene magistarske radnje